U ovoj su knjizi prikupljene praznovjerice za razonodu koje izmišljaju, prakticiraju te s koljena na koljeno prenose djevojčice i djevojke. Riječ je o zbirci igara i igrolikih aktivnosti u pozadini kojih je praznovjerno predviđanje ili utjecanje na buduće događaje. Za koga ću se udati?, Gdje i kako ću živjeti?, Koliko posto me voli?, samo su neka od pitanja na koja se traže odgovori. Ne potičemo li objavljivanjem ovakve zbirke praznovjerje? U Beču je godine 1814. bilo zabranjeno izdavanje Grimmovih bajki s obrazloženjem da sadrže previše praznovjerja. Kako je ovdje riječ o praznovjericama za razonodu, i to vrlo bajkovitim, koje poput spomenara, leksikona, pjesmarica, grafita i igara čine dio tradicije spontane kulture djece i mladih, a koje nalazimo i u požutjelim bilježnicama naših baka i majki, ali i na blogovima mlađih adolescenata, mislim da ih treba tretirati kao dio stvaralaštva koje zadovoljava neke razvojne potrebe u srednjem djetinjstvu i ranoj adolescenciji, a koriste se kao razonoda i zabava.

(Voli me, ne voli me – kazuju više od stoljeća latice što ih djevojke otkidaju s cvijeta.
U ovoj knjizi zapisane su praznovjerice za razonodu ili igre proricanja koje s koljena na koljeno prenose djevojčice i djevojke, a ponekad i dečki. Dio su tradicije spontane kulture djece i mladih, a u posljednje se vrijeme sele s požutjelih papirića i bilježnica na blogove tinejdžera. Kako je praznovjerju mjesto samo u zabavi i razonodi, zabavite se i razonodite! U pogovoru upućenom odraslima predstavljen je znanstveni pristup ovoj problematici. Knjigu su razigrano likovno opremile mlade akademske slikarice – grafičarke Jelena Kovačević i Ines Matijević Cakić.)