Ovisnost o alkoholu dugo se shvaćala kao moralno posrtanje, a ne medicinski problem ili bolest. Tako se ovisnici o alkoholu nisu primali na liječenje u zdravstvene ustanove, nego se zagovaralo njihovo aziliranje, a tek su se sekundarna oštećenja organske etiologije zbrinjavala na somatskim odjelima.

Danas se liječenje provodi po sveobuhvatnom biopsihosocijalnom modelu. Temelje ovakvog načina liječenja postavio je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća prof. dr. Vladimir Hudolin u današnjoj Klinici za psihijatriju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu, gdje se i danas kontinuirano provodi.

U Klinici za psihijatriju KBC-a Sestre milosrdnice stvoren je koncept liječenja koji se razvijao desetljećima i počeo primjenjivati diljem Europe, ali i na drugim kontinentima. Riječ je o kompleksnom postupku liječenja ovisnika o alkoholu po Hudolinu ili Zagrebačkoj alkohološkoj školi, koji čini šest sastavnica: obiteljsko liječenje, grupna psihoterapija, edukacija ovisnika o alkoholu i njegove obitelji, psihofarmakološko liječenje, terapijska zajednica i klub liječenih alkoholičara. Ovako koncipiran sustav liječenja ovisnika o alkoholu i njihovih obitelji može se nazvati i ekološkim pristupom, pritom se ne radi samo o zbiru različitih tehnika nego i o novoj kvaliteti nastaloj njihovim međusobnim djelovanjem.