Religiozni osjećaji svojstveni su čovjeku od vremena kada je počeo razmišljati o sebi i o cjelokupnoj vidljivoj, a osobitno nevidljivoj stvarnosti koja ga okružuje: o dolinama, o gorama, o izvorima vode, o morima, o izlasku i zalasku Sunca, olujama, poplavama, potresima, vulkanima, o nedostižnim nebeskim prostranstvima. Ti su religiozni osjećaji proizišli iz spoznaje da postoji nešto izvan čovjeka, nešto što čovjek ne može dokučiti ni shvatiti i nešto pred čim ostaje prestrašen i nemoćan.